Najlakše rješenje nekog problema najčešće nije i najbolji put da se izađe iz neke neželjene situacije. Najčešće je upravo suprotno i put koji je spor, za koji će nam trebati dosta vremena i truda, pa nerijetko i novca, taj put će nas često dovesti tačno do planiranog cilja, koliko god da je cilj maglovit sa aspekta ovog trenutka.

Kad jednom ovo shvatimo (i prihvatimo) naučili smo važnu životnu lekciju. Iskustvo koje smo stekli na ovaj način naučiti će nas strpljenju i izdržljivosti, naučiti ćemo čekati.

Odlagati konačno zadovoljstvo i onaj slatki osjećaj pobjede. I uživati u procesu. Od prvog do posljednjeg koraka. Imati ćemo osjećaj lakoće u nogama, koraci će biti odlučni i samo naizgled spori. Neće odisati nesigurnošću, neće mirisati na poraz ili odustajanje. Zračiti će odlučnošću i snagom, onom prepoznatljivom snagom koju osjeća onaj koji sa razmišljanjem i razumijevanjem korača…

Šta je pobjeda?

Nikada ne može biti pobjednik onaj koga vlastite pobjede uništavaju, koga jedu vlastite medalje i tjeraju da ih ima još. Nikada ne može pobjednik biti, onaj ko igra prljavo… Pobjednici uživaju u svojim trkama. Osjećaju svaki korak, svaki mišić koji se isteže, svaki pokret ruke, glave, kose, dah i vlastito bilo.

Kad ih umor savlada, kad ne mogu više, kad kleknu pod teretom vlastitih emocija, oni nisu odustali… Takvi ne odustaju nikada. Samo skupljaju snagu za još odlučniji skok i vrisak od kojeg se kosa diže na glavi. Vrisak koji ne otvara dvojbu, koji miriše na pobjedu onoga koji je sve svoje bitke dobio.

Pričam o trci, a poredim je sa životom. Sa stavom koji imaš ili nemaš. Sa stavom koji nećeš dobiti rođenjem ni porjeklom, ali hoćeš odgojem i iskustvom. I poštenjem.

Pitaš kako naučiti pobjeđivati? Kako?

Nije baš lako.

Prvo moraš naučiti gubiti i nakon svakog poraza ostajati na nogama. Moraš istrajati u tome. Kad shvatiš da su padovi samo lekcije, da padaš s razlogom, onda ćeš vremenom početi i u tim, naizgled padovima, uživati, jer ćeš znati da te oni ka cilju vode. I onda osvane dan kad počinješ pobjeđivati. Dođu tvoji dani, tvoje noći, rezultati tvoga rada. Koji neće biti mali.

Svi oni koji nisu znali za ovu igru, koji su u mutnim vodama lovili, podmetali noge, pa se onda sami saplitali, nestaće ti iz vidokruga. Pred tvojim očima polja zelena, iznad tebe nebo plavo, u rukama ruže crvene, a u grudima srce pobjednika… To si ti… To ćeš jednom i postati. Znam.

Od prvog do posljednjeg koraka...

Komentari (0)